Godina Njegoševog jubileja, 170. godišnjica prvog izlaska njegovog „Gorskog vijenca”, na dostojan način obilježena je prve večeri novoosnovane kulturne manifestacije „Ćirilicom” koja je sinoć počela na platou između crkava u Starom gradu u Budvi. Manifestacija je otvorena promocijom knjige mitorpolita crnogorsko-primorskog Amfilohija „Sveti Petar Drugi Cetinjski Pustinjak i Lovćenski Tajnovidac” o kojoj je govorio prof. dr Siniša Jelušić. O Njegošu, njegovom životu i djelu govorio je mitropolit Amfilohije ističući da je Njegoš na tragu istočnih hrišćanskih otaca, jedan od istinskih poznavalaca Tajne Božije, i da zato kroz njegovo djelo prosijava svjedočenje, i nema mjesta dokazivanju već pokazivanju Boga. Njegošu zato nije potrebno kao zapadnim filozofima i bogoslovima dokazivati Boga. Mitropolit Amfilohije podsjetio je i na Sv. vladiku Nikolaja Žičkog, pisca „Religije Njegoševe”, koji je to potvrdio tumačeći Njegoša.
– Nigdje nećete naći da Njegoš dokazuje Boga, da bi na taj način sebe uvjerio da Bog jeste ili da bi drugima dokazao da Bog jeste. Nema toga kod njega. On već kao dijete, sa 16, 17 godina, u skoro istovjetnoj pjesmi kao kod Deržavina, pjeva „Crnogorac sa svemogućim Bogom”, i onda redom sve ono što je napisao pokazuje da je on istinski, pravi Tajnovidac, i da sve to što je napisao i sastavio, i ovdje je to dobro Jelušić primijetio, da je njegov glavni učitelj Sv. Petar Cetinjski, iako se tumači najčešće pozivaju na Simu Milutinovića Sarajliju, iako ni to nije pogrešno, ili na Lamartenovu poeziju, na helensku poeziju... ruske pjesnike, njegove savremenike, naročito Puškina. On je učio bogosloviju pod zvijezdama, to i sam kaže, nije učio po knjigama, jer ovdje nije ni bilo takvih škola – kaže mitropolit Amfilohije, podsjećajući da je Njegoš prvi osnivao škole i štampao „Srpski bukvar”.
Mitropolit se osvrnuo i na Njegoševo Zavještanje – Testament, u kome se vidi da je vladika Rade oplakivao ljudsku sudbinu, ali i proslavljao Tvorca Neba i Zemlje.
– Treba imati u vidu da je Njegoš tu čovjek u svojim poslednjim trenucima života i ako ga po tome mjerimo biće nam jasna njegova ukupna poezija, filozofsako i bogoslovsko djelo, pjesničko i državničko djelo – naglašava mitropolit Amfilohije.
– Tokom kratkog zemnog života poznao je Petar Drugi najdublju tajnu sebe samoga i Tajnu na kojoj počivaju sve tajne i kojoj stremi sve što jeste i što postoji. I s te strane je Njegoš, a što nije ranije primjećivano, jedan od svetih otaca crkve, a tome se mnogi danas čude, i kažu da to mitropolit nešto filosofira. A neće to tako biti. Njegoš je zaista vidio Boga, nema nikakve sumnje – ističe mitropolit.
Arhiepiskop cetinjski Amfilohije naglašava i da je kroz svoje spise o Njegošu pokušao da na osnovu njegovih izvornih spisa tumači njega, a ne kroz sebe, kako to obično čine mnogi.
– Mnogi od tumača Njegoševih su svoje ideje i ideologije pretakali u Njegoša. Uzmite samo sudbinu Lovćena. Njegoš je nezamisliv bez Lovećna, od njegovih čobanskih dana, do kraja – rekao je mitropolit, podsjećajući da je Njegoš bježao na zemlji od tiranije, nasilja, lažnih božanstava, lažnih ideja i ideologija, od čežnje za slobodom, ali „dubljom slobodom, slobodom ljudskog bića od Satane, od grijeha i smrti, a ne samo fizičke slobode od okupatora”.
– Njegoš je u čežnji za tom slobodom otišao na Lovćen. Nije njemu trebala ni njegovom djelu, jer je njegova veličina, njegovo dostojanstvo u njegovoj ličnosti... Ali na Lovćenu ga je dočekalo zlo domaće. I danas vi imate Lovćen je jedinu planinu u svijetu koja je tako zgažena, unižena, ponižena, čija je utroba ponižena – dodao je mitropolit podsjećajući na činjenicu da je na vrhu izgrađen Mauzolej po Meštrovićevoj ideji. Tačnije, po ideji koja nema veze sa istinskim Njegošem, ali ima sa ideologijom koja je u to vrijeme vladala – socrealističkom, boljševičkom ideologijom, koja se pojavila u isto vrijeme kad i nacifašistička. Objema im je zajedničko stvaranje novog čovjeka...
Mitropolit je istakao i da su u poslednjem dijelu knjige tekstovi koje je počeo da piše još kao student, kao i stihovi o Njegošu...
– Po mom osjećanju krv se jeste prosula, i glavni nosilac ove nove ideologije u Crnoj Gori u stvari je idologija neokomunizma. Ova sadašnja je iz komunizma izabrala ono što je uništilo komunizam, što ga je razorilo, a ne ono što je činilo tu ideju velikom i zbog čega će joj se čovječanstvo sigurno vraćati, i koja je u suštini hrišćanska ideja o raspodjeli dobara, i gdje su prvi apostoli sve dijelili, ali po slobodi, a ne nasiljem. Tragedija komunizma je to što su htjeli da stvore raj na zemlji, ali nasiljem, i milioni života su uništeni radi budućeg čovjeka. I ono što je građeno sagrađeno je bez Boga i protiv Boga i, prirodno, prije ili kasnije je moralo propasti. Kod nas je građeno u duhu opake bolesti, koju smo mislili da smo prevazišli, a koju je jedan naš književnik nazvao brozomora – pojasnio je mitropolit Amfilohije.
Mitropolit je kazao da je i od ove Vlade Crne Gore tražio da se Njegoševi zemni ostaci ponovo pohrane u crkvici kakva je nekada bila, da se „izvade iz zindana Meštrovićevog”.
– Sada smo u vremenima sličnim vremenu Sv. Petra Drugog Petrovića. „Ja sam ti mučenik posred dva uragana evropejskog i azijatskog”, pisao je Njegoš, a ja imam osjećaj da je on vidio nas danas – rekao je mitropolit podsjećajući na bombardovanja 1945. i 1999. godine.
„Boli me Kosovo, kao i Njegoša, koji je nosilac kosovske misli, a to je genijalno zapisao Andrić”, kazao je mitropolit Amfilohije. On se osvrnuo i na priznanje Kosova od strane Crne Gore.
– To je pljuvanje Njegoša i izdaja i Njegoša i Sv. Petra, kralja Nikole, hiljada onih koji su poginuli oslobađajući Kosovo i Metohiju – poručio je mitropolit Amfilohije, između ostalog, podsjećajući na istorijske veze Crne Gore i Kosmeta.
Ž.J.
Kulture nema bez kulta
Mitropolit crnogorsko-primorski se osvrnuo i na negativan stav ljudi iz kulture i Ministarstva kulture, koji negativno gledaju na obnovu nekih svetinja u Crnoj Gori.
– Ja vidim i osjećam njih. Oni su odrasli u vrijeme brozomore, bivše ideologije, koja je bila protiv Boga, protiv crkve, a koja je gradila sve te hramove u Crnoj Gori. Sad je propala i ta ideologija i ta partija, a čovjek ne može bez Boga. Nešto mora imati i onda je kultura obogotvorena. Nadam se da ćemo mi uspjeti da se vratimo cjelovitom poimanju svog bića i kulture i djelanja. Prije svega izgubljeno je osjećanje da je kultura nešto što dolazi od kulta, a što je Njegoš genijalno znao. Sva svjetska kultura je utmeljena na nekom kultu, na bogosluženju i molitvi, a kada kulturi uzmeš kult šta onda ostane. To je isto kao da čovjeku izvadiš srce i mozak i onda kažeš – divan je ovaj čovjek, a on ne može biti čovjek bez toga – pojasnio je mitropolit.
Dobronamjernost „Ćirilice”
Manifestaciju u organizaciji Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore i Narodne biblioteke Budva otvorio je predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović.
– U godini u kojoj proslavljamo 170 godina od štampanja „Gorskog vijenca” i isto toliko godina od velike pobjede Vuka Karadžića u borbi za narodni jezik i pravopis, pobjede koja je omogućila da pismenost po prvi put postane dostupna svakom čovjeku, posebno mjesto dugujemo ćirilici, jer još od vremena kada je nastala vjekovima dalje, ćiriličnim pismom ispisani su temelji kolektivnog identiteta ljudi koji su živjeli na ovom prostoru – rekao je Krapović. Podsjetio je i na Miroslavljevo jevanđelje, koje dio Uneskove biblioteke i jedno od 120 najvrednijih dobara koje je stvorila ljudska civilizacija, kao i na Oktoih Provglasnik i Obodsku štampariju.
Prisutne je u ime organizatora pozdravila i direktorica Narodne biblioteke u Budvi Mila Baljević.
– Naša inicijativa ima za cilj da doprinese pokušajima da ćirilica bude ravnopravna, da se na ćirilicu ne gleda kao na izraz nekog eksteremističkog kulturnog projekta, već naprotiv, ima mnogo smisla da se u ćirilici prepozna poziv na toleranciju, dobronamjernost, jer naša namjera je dobra i mogu je svrstati na suprotnu stranu samo oni koji nemaju dobre namjere – rekla je Baljevićeva.